?
ZABLUDA
ili
OTKRIĆE
Ovo je jedan potpuno novi način posmatranja klimatskih promjena i razređivanja ozonskog omotača.
?
Zabluda ili otkriće, prosudite sami nakon čitanja ovog teksta
Negdje sam nekad pročitao izjavu, kojom je čuveni američki sociolog i političar Daniel Patrick Moynihan izrazio svoj stav u odnosu na polemiku o klimatskim promjenama gdje je rekao:
Prema gore navedenom citatu, a kako ga ja tumačim, ne bih imao pravo da u javnost iznosim ovo što će u slijedećim redovima da uslijedi.
I pored toga ću da nastavim sa izlaganjem moga zapažanja i razmišljanja o ovoj temi, zato što ovo ne izlažem kao činjenice, nego kao moje privatno razmišljanje, gdje svako ima pravo i slobodu
da čita ili da ne čita.
Klimatske promjene i takozvani atmosferski poremećaji su već godinama vrela tema, a jedinstvenih objašnjenja i konkretnih stavova nemamo čak ni kod istraživača i naučnika. Do danas nemamo nikakve činjenične dokaze. I pored nekoliko “pronađenih“ i obilježenih krivaca, sve više je nagađanja i polemike. Obzirom da ja nisam naučnik niti istraživač neću se upuštati u polemike niti tvrdnje. Samo ću jednostavnim riječnikom opisati kad i kako sam došao na ovakvu pretpostavku o mogućem razlogu klimatskih promjena.
Moje takozvano otkriće je slučajnost, ali istovremeno plod bespomoćnog razmišljanja i duge potrage za mogućim uzrokom koji bi mogao biti odgovoran za uništavanje ozonskog omotača i klimatske promjene (bespomoćno traženje znači traženje bez znanja šta tražim – nagađanje).
Da, ipak je slučajnost, jer: nagađanje nije = istraživanje.
Sve se dogodilo sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka:
U to vrijeme se mnogo nagađalo o pravim uzrocima oštećenja ozonskog omotača i klimatskim promjenama, uglavnom su to plinovi. CO2, Freoni, CFKW, FCKW, CFC-113a, HCFC-133a itd.
Ne znam zašto, ali sa ovim se nisam mogao sprijateljiti i zadovoljiti, kao da je to bila moja odgovornost i moj posao saznati istinu (ja sam, po prirodi, jako znatiželjan).
Nakon nekog vremena, početkom ’85., dobio sam inspiraciju:
Dok sam dopunjavao gorivo u svoj automobil na benzinskoj pumpi u Berlinu, letimično sam posmatrao vozača koji je nekoliko metara dalje kontrolisao i dopunjavao pritisak svojih automobilskih guma.
„Bože moj, šta bi automobil bio bez vazduha? Bez komprimiranog vazduha“, prošlo mi je kroz glavu. „Da i sve to zahvaljujući kompresoru“.
Kakav divan uređaj? Iz jedne nevidljive, nestvarne materije kao što je vazduh, sabijanjem i ubacivanjem u automobilske gume dobijamo snažnog nosača tereta. I ne samo za točkove automobila, za mnoge druge namjene. Divan uređaj. Savršenstvo…
A onda su misli krenule u drugom pravcu: !!!
„Ali nije to samo dobra i pozitivna stvar, tu su i posljedice, možda čak i veoma opasne posljedice. Mi svakim punjenjem automobilskih guma krademo sebi vazduh iz atmosfere i trajno zarobljavamo u “kaveze“.
Mi razređujemo (smanjujemo) našu atmosferu*. Atmosfera postaje sve tanja i tanja, zrak se trajno zarobljava u auto-gumama i spremnicima komprimiranog vazduha; Oha! Pa to baš i nije dobro!
Kroz tanju (razrijeđenu) atmosferu sunčevi zraci prodiru mnogo lakše i brže na zemlju, brže i jače zagrijavanje? Brži i jači vjetrovi? nestabilne vremenske prilike, “kidanje“ ozonskog sloja…
Da li je to baš dobro?“
Tako otprilike je završilo moje dugotrajno razmišljanje i traganje, a za mene je bilo jasno da je za atmosferske promjene i ozonski poremećaj, smanjenje vazdušne mase, mnogo gore nego svi plinovi zajedno.
(ali samo za mene)
*Mi smanjujemo ukupnu, optimalno postavljenu, masu naše atmosfere.
Optimalan omjer-odnos:
Omjer; zemlja-voda-vazduh, koji čine našu planetu optimalno podesnom za življenje ljudskog, biljnog i životinjskog svijeta, optimalno odstojanje od Sunca, optimalna gravitacija, zaštitno magnetno polje, trajanje putovanja oko Sunca, trajanje okretanja oko vlastite ose, zakretanje ose po vertikali (grijanje – hlađenje) jedne i druge polukugle itd.
Sve su to optimalno postavljeni parametri u cilju optimalnog funkcionisanja naše planete, koje (po mom mišljenju) čovjek ne bi trebao da mijenja, čak ni u minimalnoj mjeri. Jasno mi je da zagađenjem našeg vazduha nesporno opterećujemo atmosferu, ali meni je (kao laiku) npr. “draže“ tri milijarde kubnih metara zagađenog vazduha, koji će prirodnim putem, vremenom biti očišćen, nego li tri milijarde kubnih metara vazduha manje u našoj atmosferi.
(razmišljam samo u svoje ime -subjektivno-)
Kroz razmišljanje o smanjenju atmosfere, potpuno spontano mi se pred očima pojavio još jedan omiljeni čovjekov izum: Motorna testera (pila), koju sam u smislu klimatskih poremećaja, stavio kao “pomoćnika“ kompresoru, a znamo da je za čovjeka življenje i funkcionisanje bez ova dva uređaja nezamislivo.
“Dobrobiti“ motorne testere (a posebno onih monstrum-uređaja na točkovima ili gusjenicama) koji se kreću šumama cijelog svijeta, ne bih komentarisao.
Vratimo se ipak kompresoru i popratnom djelovanju njegovog korištenja. Tako će biti najbolje da nabrojim neke oblasti gdje nam kompresor pomaže u svakodnevnim potrebama:
Pokušat ću prepoznati i nabrojati neke "kradljivce vazduha"
Automobilske gume:
Proračun količine ukradenog vazduha od strane automobilskih guma neće biti tako jednostavan jer su broj (količina) i veličina (zapremina) po jedinici izrazito različiti.
Primjer 1.: putnički automobil = 4 + 1 rezervni točak = veličina? zapremina?
Primjer 2.: putnički automobil-terenac = 4 + 1 rezervni točak = veličina? zapremina?
Razlike mogu da budu i jesu ogromne.
Dakle: putnički automobili, prikolice za automobile, mobilne kućice, terenska vozila, teretna vozila i prikolice, komercijalna vozila svih vrsta, autobusi, dostavna vozila, traktori i dodatna mehanizacija, poljoprivredna mehanizacija, šumska mehanizacija (tegljači i transporteri), motocikli, avioni, bicikli …
(Teretna vozila s predimenzioniranim točkovima i ogromnim pritiskom.)
Rudnici uglja, rudnici mineralnih ruda, kamenolomi, dakle ogromna vozila sa ogromnim točkovima (gigantske kompresorske stanice – sa ogromnim spremnicima komprimiranog vazduha i visokim pritiskom).
Vojna vozila? (ovdje moramo znati da je to nemoguća misija saznati tačan broj i veličine, moguće je samo nagađanje).
Gumeni čamci širom svijeta (vojni, privatni, čamci za spasavnje, za razne uslužne djelatnosti, i i i…)
Bezbroj preduzeća koja se oslanjaju na ogromne količine komprimiranog vazduha jer koriste alate i strojeve koji rade uz pomoć komprimiranog vazduha.
Mali kompresori u privatnim domaćinstvima, pod pritiskom danju i noću, uobičajena su pojava u razvijenim zemljama, gradovima i ruralnim područjima, ali su sve češći i u siromašnijim zemljama.
(Većina su to mali uređaji sa 25-50-litarskim spremnikom vazduha, ali i pritiskom od 8 bara. Ovisno od slučaja do slučaja 200 do 400 litara zaključanog vazduha u milionima uređaja širom svijeta.)
Svaka benzinska pumpa, svaki autoservis, na svakom uglu gdje se montiraju gume i mijenjaju točkovi, svugdje se koristi kompresor.
Lopte i vazdušni dušeci (plaža, dvorište,balkon i sam Bog zna gdje sve još) vjerojatno nisu bitni, ili?
Mogli bi smo satima i beskrajno nabrajati, gdje se i kako koristi komprimirani vazduh.
Omiljenu pneumatiku možete pronaći svugdje: otvaranje, zatvaranje, dizanje, stiskanje, brušenje, mljevenje, pneumatski čekići, čišćenje i slično… Neki će možda reći: „Ovdje se ispušta vazduh“. Tačno, ispušta se, ali kompresor trajno održava pritisak u spremniku i sistemu. Čovjek bi satima mogao nabrajati gdje se vazduh uzima iz atmosfere i biva zarobljen u „kavezima“. Bujnijoj mašti skoro da nema kraja…
Ako bih sada tvrdio da razrjeđivanje vazduha ima neke veze sa uništavanjem ozona ili klimatskim promjenama, onda bi to bilo pogrešno. Za to bih morao pokazati dokaze, koje ne posjedujem. Jednostavna pretpostavka nije ni blizu dokaza. Ja ništa ne tvrdim, samo ukazujem…
Ali isto tako je, bez valjanih dokaza, pogrešno tvrditi suprotno.
Čak i kad bi neko rekao: „Glupost, kakav uticaj može da ima nekoliko kubnih kilometara vazduha uzetih od nezamislive količine vazduha koja obavija našu planetu“?
Ne slažem se s tim, ali priznajem da je moje mišljenje potpuno nevažno. Samo istraživači i naučnici imaju mogućnost i pravo da o tome govore i donose zaključke.
Moja namjera nije da ubjeđujem, ja samo želim da skrenem pažnju na moguće smetnje ili opasnosti.
U sledećim koracima ću pokušati da slikovito prikažem dešavanja koja su predmet mog razmišljanja, ali prije toga ću nam predočiti jednu malu pouku koja potiče iz narodnog predanja i za mene ima veliki značaj.
Jedna ruska narodna priča glasi: – (namjerno skraćena verzija)
(otprilike ovako)
Jedan djeda je u njegovom vrtu imao tako veliku repu koju nije mogao sam da isčupa iz zemlje. On pozva baku da mu pomogne, ali repa se nije dala isčupati. Pozvao je njegovu unuku u pomoć, ali repa se opet nije dala isčupati. Čak ni uz pomoć njegovog psa nisu mogli isčupati repu. U pomoć je došla maca, ali sve je bilo uzalud. Tek kad je miš došao u pomoć, uspjeli su da isčupaju repu.
(pouka: “velika“ snaga jednoga malog miša)
Poruka ove pripovijetke je veoma instruktivna i poučna. Uopšte nije teška za prepoznati i razumjeti.
(čak i jedan mali razlog-nepravilnost, može u određenim situacijama, da izazove velike, a čak i fatalne posledice.)
Postoji bezbroj primjera kako čovjek, zbog nedostatka spoznaje, načini fatalne greške.(Naučnici, istraživači, i stručnjaci takođe nisu od toga pošteđeni)
Slikovni prikazi
Prikaz 1
Automobilska guma (točak), u odnosu na zemljinu atmosferu, nema nikakav uticaj.
Stanje se mijenja kad se ista, pomoću pumpe ili kompresora, dovede pod pritisak.
Pretpostavimo: Jednu automobilsku gumu (točak) zapremine 50 litara dovedemo pod pritisak od 4 bara. Ovim postupkom smo iz naše atmosfere otrgnuli 200 litara vazduha i trajno zaključali. 50 litara vazduha koji se u prirodnom stanju već nalazio u istoj se ne računa. Samo teoretski možemo da sebi pretpostavimo četiri bezvazdušna prostora koji kao prstenasta crijeva lebde u vazduhu. Naravno da tako nešto nije moguće. Istog momenta kad kompresor počne da usisava vazduh i ubacuje u spremnik, vazduh popunjava prazan prostor.
Posljedica toga je – razrjeđivanje vazduha u atmosferi.
Jedan primjer: Imamo vozilo sa samo 4 točka + rezervni točak = 5 x 200 litara = 1000 litara ukradenog vazduha (jedno vozilo jedan kubni metar vazduha)
A sada zamislimo koliko vazduha će iz atmosfere da “proguta“ jedan tegljač – (popularno) šleper sa 18(22), mnogo većih točkova + rezervni točkovi.
Prikaz 2
Pretpostavimo:
Pomoću kompresora ubacujemo vazduh u spremnik vazduha zapremine 1000 litara i dovodimo pritisak na 8 bara. Kao posljedicu ovoga imamo 8m3 (8000 L) vazduha ukradenog iz atmosfere i zatvorenog u kavez.
Vazduh iz okruženja istovremeno popunjava “bezvazdušni“ prostor a posljedica ovoga je razrjeđivanje vazduha u atmosferi. Razređivanje vazduha se ne ograničava na neposrednu okolinu spremnika (rezervoara). To se mora manifestovati širom planete.
(Naravno ne kod ove mikro-količine vazduha, ali kod više milijardi kubnih metara zaključanog vazduha ??)
Gornji prikaz je jednostavan, ali pregledan i lako razumljiv, mislim.
Prikaz 3
Napravimo spremnik komprimiranog vazduha čije su tri strane iste dužine (1000 metara).
To znači da je njegova zapremina = jedan kubni kilometar, odnosno milijarda kubnih metara. Izgrađen i stavljen na zemlju, kao takav na atmosferu nema nikakav uticaj. Ali, ako pomoću kompresora u spremniku ostvarimo pritisak od pet bara, tada smo iz atmosfere uzeli pet milijardi kubnih metara zraka.
( 5 kubnih kilometara )
Rezultat ovoga postupka će biti razrjeđivanje zraka u cijelom svijetu.
Naučnici će reći: “Glupost, kakav uticaj može da ima pet milijardi kubnih metara ukradenog vazduha u odnosu na ogromnu količinu vazduha koja se nalazi oko naše planete?“. Može biti, ali meni je draže pet milijardi kubnih metara zagađenog vazduha koja se vremenom prirodno očisti, nego pet milijardi kubnih metara vazduha manje u zemljinoj atmosferi. Ja mislim da se na masi naše planete (i uopšte) ne može ništa samovoljno dodavati ili oduzimati. Moraju se poštovati pravila i zakoni koje propisuje priroda (ili Stvoritelj); zato što su ljudi veoma često s minimalnom intervencijom uzrokovali katastrofalne posljedice. I to se događa uvijek iznova.
Izvjesno je da zemljina atmosfera veoma osjetljivo reaguje i na najmanje intervencije.
Ogromni šumski požari, vulkani, erupcije raznih plinova (gasova) itd. su takođe faktori čija pojava bi trebalo da prouzrokuje drastične poremećaje u zemljinoj atmosferi.
Da li je to tako? Takva dešavanja su se kroz zemljinu istoriju veoma često ponavljala, ali je atmosfera svaki put imala odgovor i brzo se regenerisala.
Čini se da je zemljina atmosfera za tako nešto “pripremljena“.
Ali smanjenje (razređivanje) atmosfere sigurno nije nešto, što možemo da činimo a da očekujemo da prođe bez negativnih posljedica. Čak ni u najmanjoj mjeri.
Mala ilustracija poređenja:
Primjer 1.
Putnički automobil:
- Guma 205/60 R16
- V (zapremina) = ca.33 litara,
- p (pritisak) = 2,3 bar
jedna guma = 33 x 2,3 = 75,9 litara
komplet guma = 5 x 75,9 = 379,5 litara
Tegljač (šleper):
- Guma 385/65 R22,5
- V (zapremina) = ca.195 litra,
- p (pritisak) = 6 bar
jedna guma = 195 x 6 = 1170 litara
komplet guma = 18 x 1170 = 21060 litara
Odnos: 21060 : 379,5 = 55,49
(1 šleper = 55 putničkih automobila)
Primjer 2.
Putnički automobil – 379,5 litara
Traktor:
- Guma 600/65 R38
- V (zapremina) = ca.780 litra,
- p (pritisak) = 2,8 bar
jedna guma = 780 x 2,8 = 2184 litara
komplet guma = 4 x 2184 = 8736 litara
Odnos: 8736 : 379,5 = 23
(1 traktor = 23 putnička automobila)
U većini slučajeva – zadnja osovina sa po dva točka
( = još 11.5 putničkih automobila)
Za odstupanje vrijednosti gore navedenih podataka ne snosim odgovornost.
Autor: Radivoje Radić – Doboj (zanimanje: alatničar).
Poštovani čitaoci, razmišljanja i razumni komentari su dobrodošli, tvrdnje samo uz jasne dokaze.